Deset godina i deset dana otkako je uhapšen, Ratku Mladiću biće izrečena konačna presuda u Haagu. Od dana kada je prvi put optužen za genocid i ratne zločine, do dana kada će čuti konačnu presudu, proći će
Sudi mu se za genocid počinjen 1992. godine u Foči, Kotor Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici, kao i 1995. godine u Srebrenici. Optužen je i za ratne zločine u 15 bh. opština, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Tokom maratonskog prvostepenog suđenja, saslušano je skoro 600 svjedoka i uloženo oko 10.000 dokaza. Na kraju prvostepenog suđenja, Mladić je osuđen na doživotni zatvor. Krivim je proglašen za sve tačke osim genocida 1992. godine. Žalbu na ovu presudu podnijele su obje strane.
U Mladićevoj optužnici spominje se ukupno 19 logora u 11 opština širom BiH, 20 incidenata snajperskih i artiljerskih napada na civile Sarajeva i 9 stratišta na kojima je ubijeno preko 7.000 muškaraca i dječaka.
Danas ta mjesta u tišini pamte svjedočanstva zločina.
Saliha Osmanović
“Mladić je razgovarao s muslimanskim zarobljenicima i rekao im da se ne brinu, da će sve biti uredu i da će biti prebačeni gdje žele. Kad je krenuo ka autu, pošao sam za njim i pitao ga šta će se stvarno desiti s tim ljudima. Ni tada nisam vjerovao da će ići tamo gdje žele. General Mladić se nasmijao, ništa nije kazao, samo je napravio pokret rukom s lijeva na desno i otišao.”
Bivši oficir VRS-a Momir Nikolić, Haag
“Odvedeni smo u skladište u Kravici. Kad sam ja ušao već bilo puno… Zadnji koji je ušao nije imao gdje sjesti, vojnik mu je opsovao majku, udario ga u krsta. Po njemu je srezao rafal i onda je počelo pucati po cijelom skladištu… Nit sam se micao, nit sam gledao. Čuo sam vojnike kako se smiju i pričaju, građevinsku mašinu kako razvaljuje vrata skladišta i naređenje da se tijela pokriju sijenom.”
Zaštićeni svjedok RM-256, Haag
“Prvo su pucali rafalima – ja sam pao, drugi čovjek je pao meni na glavu. Bio je mrtav već. Osjetio sam krv na meni. Zatim sam čuo kako kažu da će svakom pucati u glavu, da ne bi ko ostao živ. Ovaj drugi je psovao da ne puca u glavu, mozak pršti, da puca u leđa. Meni je pucao u leđa i metak mi je prošao između lijeve ruke i tijela, kroz jaknu. Ja sam ostao ležati. Oni su pitali: ‘Ima li ko ranjen, da pomognemo i previjemo?’ Neki su se javili, oni su ih dotukli.”
Zaštićeni svjedok RM-346, Haag
“Zapovjedilo se da obezbijedimo jedan vod vojnika koji će biti upotrijebljen za egzekuciju zarobljenika… Ja sam to odbio… Kad je transport počeo, bio sam u komandi, ali sam čuo da su zarobljenici odvedeni nedaleko od kasarne ’Standard’ u Kozluku, gdje je izvršena egzekucija.”
Srećko Aćimović, Haag
“Izašli smo i odvezali su nam bili marame, naredili nam da legnemo i počeli su pucati po nama… Bio je mrak, ništa se više nije vidjelo.”
Zaštićeni svjedok RM-313, Haag
“Začuo sam rafal i pao, a nisam bio pogođen. Jedan je bio teško ranjen i tražio je da ga dotuku, nije ni plakao… Srpski vojnik je rekao: ‘Polako, polako.’.”
Zaštićeni svjedok RM-297, Haag
“U autobus su ušla još četiri vojnika i žena, koja je vozila. Ti vojnici tukli su nas u skladištu… Poslije nekog vremena, nama je naređeno da izađemo iz autobusa i postrojili su nas do puta, uz metalnu pregradu. Onda je jedan vojnik rekao ‘ne tu’, da pređemo do rijeke, i onda su nas postrojili. Među nama je bio i dječak od 14 godina. Četiri vojnika izašla su za nama i pucala na nas.”
Zaštićeni svjedok RM-314, Haag
“Kad sam izašao na hodnik, naredili su nam da odložimo sva dokumenta, novac su nam ranije uzeli. Svezali su mi ruke na leđima, nisam mogao prstom da mrdnem… Kamionom sam prebačen na jedan plato gdje sam vidio tijela… Izašli smo i počelo je pucanje… Ranjen sam u ruku i pao među ljude.”
Zaštićeni svjedok RM-253, Haag
“Prebijani su, ubijani – naročito ugledniji Prijedorčani – mučeni, i nije im davano dovoljno hrane, a žene su zlostavljane.”
Nusret Sivac, Haag
“Bijela kuća u Omarskoj bila je u potpunosti krvava, od podova do zidova.”
“U Omarskoj je sve bilo smrt, smrt i samo smrt, a onda se odjednom pojavljuje Kuprešanin i počinje govoriti o visokoj politici. Ja sam šutio, misleći da i to moram proći prije smrti. Telefonom je Kuprešanin razgovarao sa Karadžićem, koji mu je rekao da mi obavezno kupe odijelo, da me uhrane i dovedu u Banjaluku.”
Mevludin Sejmenović, Haag
“Svrha logora Trnopolje bilo je etničko čišćenje prijedorske opštine. Srbi su iseljavali selo po selo, žene i djecu su dovodili u Trnopolje, a onda odatle organizovali konvoje i iseljavali ih – prvo stočnim vagonima, a onda kamionima.”
Idriz Merdžanić, Haag
“Iz te sobe čuli su se vapaji za zrak, lupali su po vratima, da im otvore… Najvjerovatnije su provalili ta vrata da bi došli do zraka. Kad su provalili, srpski vojnici su na njih zapucali i, kao, upozoravali ih: ‘Ne bježite, pucaćemo!’.”
Safet Tači, Haag
Svjedok je rekao da su se 24 Bošnjaka u julu 1992. ugušila u kamionima koji su stotine zarobljenika transportovali iz Sanskog Mosta u logor Manjača. Smrt civila bila je posljedica “neprofesionalnog” i “nehumanog” postupka srpskih policajaca koji su ih pratili.
“Mi smo u logor primali samo žive ljude. Ako bi neko preminuo, vraćali smo ih sa onima koji su ih dovodili.”
Zaštićeni svjedok RM-051, Bivši obavještajno-bezbjednosni oficir VRS, Haag
“Bošnjaci u Sušici su bili zlostavljani i na smrt prebijani.”
“Šef obezbjeđenja Dragan Nikolić zvani Jenki govorio je da je upravnik i bog i batina… U Sušicu se dolazilo kako se god kome ćefnulo, i u sivomaslinastim uniformama i u maskirnim uniformama.”
Ibro Osmanović, Haag
“U srednjoškolskom centru bilo je smrti, prebijanja i zlostavljanja.”
Među seksualno zlostavljanim, kako je naveo, bili su on i njegovo dvoje maloljetne djece, a suprugu “nisam imao snage da pitam”.
Zaštićeni svjedok RM-081, Haag
“Kad su nas istjerali iz podruma, najviše me se dojmilo to što su okolne privatne kuće gorjele, dok su ljudi ležali na zemlji s rukama vezanim iza leđa. Srpski vojnici bili su u kamuflažnim uniformama, od kojih su neke bile policijske.”
Elvir Pašić, Haag
“Ja sam ga pitala kada će se vratiti cure, a on je rekao da se neće vratiti. Pitala sam ga i šta će biti s nama. Žaga je odgovorio: ‘Pobićemo vas, kao što sam pobio prije neko veče 20 ljudi u Barutnom magacinu.’.”
Zaštićeni svjedok RM-032, Haag
“Rekli su nam da idemo u zatvor u Foči, na razmjenu. Mlađima su vezali ruke žicom. I meni su vezali ruke i udarali me po glavi. Nas 24 su utovarili u kamion i odvezli do livade. Postrojili su nas u kolonu i iz automatskih pušaka pucali na nas sa strane. Mene je metak pogodio u lijevu nogu, pao sam, kao i ostali, i pravio se da sam mrtav.”
Fejzija Hadžić, Haag
“Dvojica vojnih policajaca odvela su nas do jedne kuće, a prvog među nama čuo sam kako kaže: ‘Majko mila, šta je ovo?’ Osjetio sam cijev na leđima, a policajac iza mene rekao je: ‘Naprijed, majku vam balijsku!’ Vidio sam četiri tijela ispred, u travi. Počeli smo da bježimo, a oni su zapucali. Besim, ispred mene, pao je sa dvije velike rupe na leđima. Meni su noge klonule i pao sam pored njega.”
Zaštićeni svjedok RM-010, Haag
“Samo se pitam – od koga su nas spasili, ko je tu nas napao da su nas oni spasili? Da ja njemu kažem kako je on mene spasio, kako on mene čuva – svaku noć mene 20 njih siluje. Da ja njemu kažem kako on mene čuva, kako on mene štiti… To je bio njihov cilj… da ja kažem kako je on mene spasio… Od koga? Ubio mi je mater, ubio mi je brata…”
Zaštićeni svjedok RM-70, Haag
“Sa svima sam lijepo živio, radio, družio se… Nema razloga zašto sam toliko ležao u zatvoru. Niti sam imao oružje, niti sam ubijao, niti sam palio… Samo sam pomagao svima.”
Zaštićeni svjedok RM-063, Haag
“Logor Batkovići se sastojao od dva hangara i dva šatora. Nerijetko smo mogli da kod izlazne kapije, desno od šatora, vidimo prekrivena tijela ubijenih. Čuo sam kad smo jednog jutra vidjeli novu žrtvu, kako zatočenici iz Bijeljine kažu da je to Ejub Smajić, kojeg su poznavali kao dobrog ugostitelja. Na tom istom mjestu ležao je i Zulfo Hadžiomerović i svi oni koji su mrtvi odvoženi iz logora Batkovići.”
Ibro Osmanović, Haag
“Nema dileme da su srpske snage namjerno ciljale groblje da bi ubile civile… Bio sam apsolutno ogorčen i smatrao sam da je to dostojno prezira. Ubistvo civila bilo je loše samo po sebi, a granatiranje sahrane bilo je groteskno.”
Jeremy Bowen, Haag
“Oni su bili okrenuti ka zidu Markala, a ja licem prema njima… Pet do sedam metara iza mene, odjednom sam čuo eksploziju, pao sam… Noge nisam osjećao… Rukama sam se po glavi opipao – čitava mi glava, mogu da dišem – živ sam… Vidjeti nisam mogao ništa, ali sam sve čuo, ‘daj ovog, daj onog’ i zapomaganje.”
Ismet Svraka, Haag
“Ratko Mladić nije heroj, on je ratni zločinac. Upotrijebio je svoju vojnu moć da bi namjerno ciljao civilno stanovništvo i da bi razorio živote i civilne zajednice.”
Tužiteljica Laurel Baig
PROJEKT: DENIS DŽIDIĆ
Fotografi: Kemal Softić i Nidal Šaljić
PRODUKCIJA: AIDA MAHMUTOVIĆ
DIZAJN: ADMIR HODŽIĆ
ARHIVSKE FOTOGRAFIJE: EUROPEAN PRESSPHOTO AGENCY, ARMIN GRACA
